Novi projekt pijanista Berislava Arlavija

Kelemen, Malec, Bjelinski i Šulek u novim glazbenim vizurama

Zagrebački pijanist Berislav Arlavi (1974.), glazbenik koji je izašao iz klase Vladimira Krpana na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a koji već desetak godina djeluje kao samostalni umjetnik, ovih dana očekuje izlazak na hrvatsko tržište svoga prvog diskografskog projekta s djelima hrvatskih skladatelja. Riječ je o klavirskim djelima Milka Kelemena (Sonata za klavir, 1953.), Ive Maleca (Prva sonata za klavir, 1949.), Brune Bjelinskog (Treća sonata za klavir, 1960.) i Stjepana Šuleka (S.O.S., tri koncertne etide za klavir, 1972.), koje je Alavi snimio u bečkomu studiju u travnju prošle godine. Kompaktni disk objavljuje nakladnička kuća Cantus. U procesu je tiskanja, tako da bi se početkom iduće godine s naslovom »Hrvatski klasici« trebao pojaviti na diskografskom tržištu.

S poštovanjem prema zasebnostima

Izdanje je vrlo zanimljivo upravo zbog odabira skladbi, a pri tome posebno mislimo na Kelemenovu i Malecovu sonatu, koje zapravo otkrivaju te skladatelje u zvukovnim vizurama na koje, od njih dvojice, nismo baš navikli. Relativno su to mladenačke skladbe, koje stoje na početcima njihovih skladateljskih putova, stoga ukazuju na svojevrsne akademske temelje na kojima su Kelemen i Malec nastavili graditi svoje dojmljive kompozicijske svjetove. Uz Bjelinskoga i Šuleka, Arlavi je oblikovao izdanje koje supostavlja, više nego što suprotstavlja, te raznolike glazbeničke ličnosti i skladateljske teorije. S izvedbenoga aspekta, Berislav Arlavi svakomu od četvorice autora prilazi s poštovanjem prema njihovim  zasebnostima. Interpretaciju izgraðuje iz ukupnosti glazbenoga teksta, poštujući svaki pojedinalni skladateljski izričaj, ne dopuštajući jednoličnost izvedbe i istovrsnost pristupa. To, pak, znači da od svake izvedbe na ovome disku možemo nešto naučiti. Ponekad se i iznenaditi. I u tome se krije njegova kvaliteta. Na pitanje o odabiru repertoara Arlavi nam je rekao:

»Prije proučavanja i nabavljanja notnog materijala htio sam poslušati Kelemenovu sonatu. Meðutim, ispalo je da je zadnji to snimao Fred Došek, a te snimke zaista više nisu upotrebljive. To je bio prvi korak, a daljnja istraživanja odvela su me do Maleca i njegove Prve sonate.

Iz studija Petera Jande

Shvatio sam da je na tome području golema rupa u diskografiji, a samim time i u kulturi. I da je to područje na kojem smo deficitarni i na koje ljudi pomalo zaboravljaju. Tako sam odlučio CD podijeliti na dva modernista i dva tradicionalista – Kelemen i Malec te Bjelinski i Šulek.«

Materijal je snimio za dva dana na novome klaviru steinwayju, u bečkomu studiju poznatoga producenta Petera Jande, jednoga od najtraženijih producenata i ton majstora u Europi. A posebnu zahvalu uputio je svomu profesoru i mentoru Vladimiru Krpanu, rekavši da »ne postoji način da mu se dovoljno oduži, osim možda, muzikom«.

Mirta ŠPOLJARIĆ, VJESNIK.hr