Berislav Arlavi

Višestruko nagrađivani pijanist Berislav Arlavi (Zagreb, 1974.) prisutan je na hrvatskoj i inozemnoj glazbenoj sceni niz godina, uspješno gradeći karijeru kao slobodni umjetnik. Kritika redovito hvali njegovo „vrsno pijanističko umijeće“, „jasnu umjetničku viziju“ te „razgovijetnu tehniku“, bilo da je riječ o nastupima u koncertnim dvoranama ili o diskografskim izdanjima.

Glazbeno obrazovanje počeo je u rodnom gradu na Glazbenoj školi Pavla Markovca, kod Jelice Kuzmin, a nastavio na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u razredu Vladimira Krpana. (1992.-1997.) kod kojega je završio i poslijediplomski studij klavira (2007.-2009.). Usavršavao se među ostalim, u Nici kod Bruna Riguttija. Već tijekom školovanja osvojio je važne nagrade: na svojemu prvom pijanističkom natjecanju – Republičkom natjecanju učenika i studenata klavira – kao petnaestogodišnjak osvojio je drugu nagradu, da bi godinu dana kasnije, na istom natjecanju, pobijedio. Iste godine, 1990., osvojio je i prvu nagradu na Saveznom natjecanju u Beogradu. Tri godine kasnije, kao student druge godine, zaslužio je treću nagradu na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Frédéric Chopin u Rimu gdje je bio najmlađi sudionik.  Dobitnik je i druge nagrade na Nacionalnom natjecanju mladih glazbenika Radio podij Hrvatskog radija u duetu s violistom Krešimirom Ferenčinom, te druge nagrade na Međunarodnom natjecanju u Sloveniji sa saksofonistom Nikolom Fabijanićem (2001.).

Surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Hrvatskim komornim orkestrom, te Cantus Ansamblom s kojim osobito često surađuje u izvedbama djela suvremenih skladatelja. Sudjeluje i u glazbeno-scenskim projektima poput praizvedbe monoopere Dnevnik Ane Frank ruskog skladatelja Grigorija Frida u režiji i dramaturškoj obradi Nevena Belamarića.

Posvećujući osobitu pažnju stvaralaštvu hrvatskih skladatelja, za svoj prvi nosač zvuka naslovljen Hrvatski klasici izabrao je djela Milka Kelemena, Ive Maleca, Stjepana Šuleka i Brune Bjelinskog. Snimljen 2008. u tonskom studiju PJ Way Studio Vienna (ton-majstor i producent Peter Janda), CD koji „rijetkošću odabira i izvedbenom estetikom osigurava visoko mjesto u ponudi snimaka djela hrvatskih skladatelja“ (Zdenka Weber, Hrvatsko slovo) objavila je izdavačka kuća Cantus. Milko Kelemen i Ivo Malec i sami su izrazili zadovoljstvo zabilježenim pijanističkim kreacijama svojih djela oblikovanih s „prekrasnim idejama i posebno zanimljivim pogledom na svijet“ (Ivo Malec).

Promicanje hrvatskoga stvaralaštva Berislav Arlavi nastavio je obilježavanjem stote obljetnice rođenja Brune Bjelinskog (1909.-1992.) izvodeći njegova djela na recitalima u desetak hrvatskih gradova. Rezultat toga je i drugi nosač zvuka – Klavirska glazba Brune Bjelinskog – zabilježen 2009. u Linzu u studiju Sounddesign, ponovno u izdanju Cantusa i uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske, i ponovno uz visoke ocjene kritike: „Berislav Arlavi pijanizmom iskrenoga predanja ozvučava odabrana djela tehničkom i interpretativnom sigurnošću i svako je djelo izvedeno na egzaktan, ali i glazbeno impresivan način.“ (Zdenka Weber, Hrvatsko slovo)

Nadalje, za potrebe Međunarodnog natjecanja Mladi virtuozi – etide i skale, 2009. godine praizveo je ciklus Etide – varijacije na dobro poznatu temu Tomislava Uhlika. Iste godine, uz vrsnog rumunjskog violinista Eugena Sarbua, nastupio je na autorskom koncertu skladatelja i dirigenta Sandra Zaninovića u Preporodnoj dvorani Palače narodnog doma. Zaninovićevih Šest minijatura za klavir nedavno je zabilježio kao trajnu snimku za fonoteku Hrvatskoga radija.

Godine 2010. pridružio se obilježavanju dvjestote godišnjice rođenja Frédérica Chopina, održavši više recitala u Hrvatskoj, među kojima je i onaj u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. Program koji je uz Chopinova, sadržavao i djela Ive Maleca, Stjepana Šuleka i Aleksandra Skrjabina, ocijenjen je kao „vrlo zanimljiv, zahtjevan i izazovan“, a dojmljiva je bila i interpretacija: „Berislav Arlavi je pijanist koji nastoji pružiti vlastitu viziju i doživljaj različitih glasovirskih poetika, otkriti nepoznato u poznatome, pronaći i istaknuti najsuptilnije i najupečatljivije elemente u partiturama i zaokružiti ih u smislene cjeline.“ (Višnja Požgaj, www.kulisa.eu)

„Arlavijev pijanizam osvaja energijom udara, sigurnošću vođenja i akcentuiranja tematskog materijala, razgovjetnošću sloga i ozbiljnošću pristupa, elementima koji upućuju na pijanističku zrelost i pozitivno, u smislu prepoznavanja individualnosti, odgovaraju na pitanje koje si je glazbenik sam postavio.“ (Hrvatsko slovo)

Istim povodom te je godine nastupio i u Parizu, u Velikoj dvorani Louisa XIV. u kompleksu Les Invalides pod pokroviteljstvom veleposlanika Republike Hrvatske u Parizu, Mirka Galića. Od nedavnih nastupa u inozemstvu ističu se recitali u Baroknoj dvorani Stare gradske vijećnice u Beču te u Paleiskerk u Den Haagu, čime je obilježio i 85. rođendan skladatelja Ive Maleca. U povodu hrvatskog Dana državnosti, 2012. godine na recitalu u vili Bonn u Frankfurtu, u organizaciji tamošnjeg generalnog konzulata Republike Hrvatske, uz glazbu Franza Liszta, Aleksandra Skrjabina i Claudea Debussya, svirao je djela Borisa Papandopula, Stjepana Šuleka i Brune Bjelinskog.

2013. na poziv Hrvatskih kulturnih udruga te Veleposlanstva RH koncertira u Danskoj (Kopenhagen, Jyilingen). Recitali su organizirani u sklopu javnodiplomatskih atktivnosti kojima smo obilježili Hrvatske u EU, te kao dio programa  „Hrvatski – 24. službeni jezik  EU“.