S maskama ali bez maski

Berislav Arlavi jedan je od onih zagrebačkih glazbenih umjetnika koji svoju pijanističku karijeru gradi tiho, nenametljivo, a s druge strane svakim koncertom i izdanim albumom dokazuje da među nama djeluje vrsni muzičar širokih glazbenih pogleda. I njegov najnoviji koncert ponovno je pokazao kako svaki svoj nastup priprema i promišlja serioznim pristupom, pa je i program tog koncerta bio koncepcijski odlično zamišljen i izbalansiran od prve do posljednje kompozicije: od Lisztove transkripcije Bachove orguljske Fantazije i fuge u g-molu, BWV 542 i Lisztovih klavirskih minijatura preko Šulekova ciklusa Malo pa ništa i Debussyjeve suite Dječji kutić, skladbi posvećenih dječjoj tematici i djetinjstvu, sve do zaključnih Debusseyjevih Maski i S krjabinove Poeme Satanique u C-duru, op. 36 u kojima je pijanist uočio srodnost skladateljskih poigravanja s ljudskom iskrenošću, odnosno neiskrenošću. U Arlavijevim interpretacijama uočili smo visoku izvodačku koncentraciju, toliko potrebnu za iznošenje tih, među nabrojenim skladbama, naoko jednostavnih sadržaja, no treba reći da je pijanist tijekom cijele večeri uspio dočarati i održavati njihov visoko intimistički karakter, a to nam se čini možda i ključnim elementom komorne glazbe. J edan od svakako zahtjevnijih zadataka u tom smislu predstavljala je izvedba Lisztove suite Godine hodočašća, II. knjiga nazvane Italija, nadahnute trima Petrarcinim sonetima, koja svojim sjajnim melodijskim tkanjem, intimnom atmosferom i ukratko visoko nabijenom koktelu osjećaja pred izvođača koji nije vrhunski pripremljen i ne čita između redaka, ne može očekivati ni minimum u zvukovnom rezultatu. Berislav Arlavi u tom je smislu svoju interpretaciju oblikovao više nego dobro, pokazavši kako njegovo glazbeno promišljanje i njegova tehnička provedba svakako pripada u sam kvalitativni vrh među našim pijanistima srednje generacije. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika i ovom prilikom zagrebačkoj publici predstavilo predanog i ozbiljnog glazbenika koji je svakom trenutku svojih interpretacija posvetio maksimalnu pozornost.

© Zvonimir Bajević, KLASIKA.hr, 9. prosinca 2012.